Razlika između pčela i osa

I stršljeni se smatraju vrstom osa. Najčešća vrsta koja kod nas obitava, a i najopasnija, je osa zemljarica (njemačka ili europska osa, Vespula germanica).

Pčele i ose uglavnom se svrstavaju u podred utegnutozadčanih (Apocrita) ili u podred žalčara (Aculeatoidea). Često se do određivanja toga što osa jest dolazi eliminacijskim postupkom, pa neki kažu da je osa sve što nije pčela ili mrav, a pripada podredu utegnutozadčanih.

I stršljeni se smatraju vrstom osa. Najčešća vrsta koja kod nas obitava, a i najopasnija, je osa zemljarica (njemačka ili europska osa, Vespula germanica). Na nju se najčešće misli kad se bez dodatnog objašnjenja spomene riječ „osa“. Tu je i jednako česta obična osa, koju ćete od zemljarice razlikovati po tome što ona, uz crne pruge, ima i točke, dok obična osa to nema. Zemljarice prave gnijezdo sive boje, dok je u običnih osa ono crno.

Što se izgleda tiče, pčele su u pravilu dlakave, a dužina dlačica ovisi od vrste. Bumbari imaju nešto duže dlačice, dok su pčele medarice kratke dlake. Ose nisu dlakave; jedino se na stršljenima mogu naći rijetke, kratke dlačice. Pčele i ose uglavnom su sličnih veličina, oko 1,3 centimetra. Bumbari su nešto veći i mogu narasti do 2,5 cm, dok su stršljeni najveći sa oko 3,5 cm (europski stršljen).

Pčele koje obitavaju kod nas društvene su životinje koje žive u velikim zajednicama – košnicama, koje mogu brojati preko 50 000 jedinki. Kod osa je nešto drugačije – većina vrsta koje najčešće susrećemo živi u gnijezdima, dakle društvene su, no zapravo se radi o malom broju vrsta. Osinja su gnijezda manja od pčelinjih i ne broje previše jedinki; broj ne prelazi više od 10 000. Većina vrsta osa živi samostalno.

Glavne razlike između pčela i osa proizlaze iz njihovog načina prehrane. Pčele se hrane isključivo nektarom i peludi iz cvijeća (iz čega i nastaje med), dok su većina vrsta osa predatori; tj. hrane se ostalim kukcima, gusjenicama i muhama. Samo se osa zemljarica hrani trulim voćem, nektarom i ostalim izvorima ugljikohidrata, dok ličinkama daje hranu bogatu proteinima – raskomadane kukce. Ličinke potom ispuštaju sekret slatkog materijala koji potom jedu odrasle ose, jer one ne mogu probaviti bjelančevine. Veliki se stršljeni hrane pčelama i ostalim osama.

Nije istina da su sve vrste osa agresivne (sve će braniti gnijezdo, ali neće aktivno napadati). Ipak, radi se o vrlo malom broju vrsta i najbolje je smatrati da svaka osa koju vidite predstavlja opasnost. Ose su sklone napadati i kad nisu posebno ugrožene. Osama je žalac poput igle i njime mogu bosti više puta. Pčelinji je žalac nazubljen pa one ljude mogu ubosti samo jednom – žalac ostaje zaboden te ga treba izvaditi, a pčela potom umire. Smatra se da ose, a pogotovo stršljenovi imaju nešto bolniji ubod od pčela zbog veće koncentracije acetilkolina u otrovu. Tretiranje uboda i kod pčela i kod osa slično je, samo što kod osa i stršljena dolazi do veće šanse od razvoja alergijske reakcije u obliku opasnog anafilaktičkog šoka. Kako biste izbjegli ubode, najbolje je ne previše mahati rukama, što ih može uzbuniti, kao ni stavljati cvjetne parfeme i šarenu, svjetlu odjeću. Privlače ih i mirisi hrane i sokova te svježeg voća. Ako kampirate ili ste na pikniku, budite oprezni u ne libite se pobjeći ako smatrate da ste ugroženi. Stršljene privlači noćno svjetlo, pa i tako možete utjecati na njihovo (ne)pojavljivanje.

Kao i kod pčela, i ose šalju feromone koji upozoravaju ostale jedinke na opasnost. To može za posljedicu imati napad cijelog roja osa i biti vrlo opasno za ljude. Čovjeka će juriti na znatno većim udaljenostima od pčela, a budući da mogu bosti više puta, veći je rizik da ćete se loše provesti. Ose se često gnijezde blizu ili u ljudskim nastambama pa tako lako dođe do neželjenih susreta, a najopasnije su krajem ljeta kad im počinje nedostajati hrane i razmnože se u velikim brojevima. Zbog toga je bitno pravovremeno ukloniti legla. Ose su osjetljive na insekticide te se legla mogu tako ukloniti, no ose će ga uporno braniti, tako da, ako niste potpuno sigurni u to što radite, posao uklanjanja prepustite stručnjacima.

No baš kao i pčele, ose su također korisne za održavanje ravnoteže u ekosustavu, iako ih ljudi ne vole. One ubijaju dosta štetočina koje smanjuju prinose voća i povrća, a pogotovo ih se koristi u staklenicima za zaštitu kultura od štitastog moljca kojim se hrane. Neke vrste osa služe i kao oprašivači (iako su većina slučajni oprašivači).

Pčelarstvo Radošević

Prijavi Članak U skladu s principima profesionalnog izvještavanja kao i poštivanje Kodeksa za štampu BiH čitaoci našeg portala mogu uložiti žalbu za objavljeni članak. Ulaganjem prigovora na neprofesionalne ili nepotpuno objavljene sadržaje na našem portalu, na nepravilnosti i nepoštovanje Kodeksa za štampu i online medije BiH, građani, zajedno sa novinarima, učestvuju u borbi za istinitu i pravovremenu informaciju, štiteći slobodu medija i informiranja, slobodu govora i svoje pravo na istinu. Prije nego što uložite vašu žalbu Vijeću za štampu BiH žalbu možete uložiti redakciji portala. Ukoliko niste zadovoljni našim odgovorom na vašu žalbu istu možete poslati i Vijeću za štampu BiH OVDJE.
eKomentar
Učitavamo...