Konjički drvorezbari njeguju tradiciju dužu od stoljeća

Konjičko drvorezbarstvo zvanično je upisano na UNESCO-ovu listu nematerijalne baštine čovječanstva 6. decembra 2017. godine, a tim povodom u Konjicu je upriličena svečanost.

Ovaj umjetnički zanat u tom gradu procvat je doživio zahvaljujući talentu, upornosti i vještini drvorezbara poput Ilije Arapovića, Mate Azinovića i Ivana Ramljaka te odluci austrougarskih vlasti krajem 19. stoljeća da potpomognu školovanje drvorezbara u Sarajevu, a kasnije i otvaranjem drvorezbarskih škola u Konjicu.

Obišli punktove

Između dva svjetska rata, u Konjicu su registrirane 34 drvorezbarske radionice, od kojih su najveći uspjeh doživjele one u vlasništvu porodica Mulić i Nikšić. Prenoseći svoje znanje drvorezbarskih zanata na mlađe generacije te stalnim dizajnerskim inovacijama i uspješnim vođenjem porodičnih drvorezbarskih firmi, ove dvije porodice uspjele su do danas očuvati tradiciju konjičkog drvorezbarstva.

Jučerašnjom manifestacijom, kojoj su, osim porodica koje se bave drvorezbarstvom, prisustvovali i predstavnici lokalnog, kantonalnog i federalnog nivoa vlasti, kao i predstavnik UNESCO-a za BiH te predstavnik atašea za kulturu Ambasade SAD u BiH, obuhvaćen je obilazak svih drvorezbarskih punktova u Konjicu.

Orhan Nikšić, član porodice koja tradiciju drvorezbarstva njeguje već četiri generacije, kazao je za „Avaz“ da upisivanje konjičkog drvorezbarstva na listu UNESCO-a ima ogroman značaj kako za njih tako i za sve Konjičane i BiH.

“Velika mi je čast što pripadam porodici Nikšić, koja, uz porodicu Mulić, najduže njeguje ovu tradiciju. Upis na UNESCO-ovu listu najveće je priznanje koje na svjetskom nivou može dobiti neki dio našeg kulturno-historijskog naslijeđa”, podsjetio je on.

Važno mjesto

Siniša Šešum, predstavnik UNESCO-a za BiH, istakao je da je Konjic prvenstveno šampion UNESCO-a, jer je jedini grad u BiH koji element nematerijalne baštine ima upisan na reprezentativnu svjetsku listu kulturne baštine.

“UNESCO je krajem 2004. i početkom 2005. godine počeo raditi na monografiji umjetničkih zanata u BiH. Tada, 2004., neposredno nakon usvajanja Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine, u toj monografiji konjičko drvorezbarstvo je zauzelo, praktično, najvažnije mjesto”, naveo je Šešum.

Poručio je da je vrlo važno nastaviti prenositi tradiciju drvorezbarstva te pokušati afirmirati mlade da se tome pridruže

senzor.ba