Koliko su izbori (bili) važni

Naravno, izbori u BiH su totalno neproduktivan i nadasve bespotreban posao.  Čisto ‘taslačenje’ narodnog novca, ispiranje pameti i treniranje države od strane ‘međunarodnog faktora’.

Nema nikakvih promjena, ni personalnih ni zakonodavnih, nema ničeg novog na vidiku, samo smo plaćali bez veze gledanje istrošenih političkih vašarskih faca, odgledali i odslušali ponešto ‘prljavog veša’ koji nam se dozirao na kašiku i tek toliko da se saplićemo još više u našim neodlučnim i čemernim životima, isvađali se do besvijesti iako znamo da će mo se uskoro, (htjeli ili ne htjeli ko nas pita), ponovo slizati i stopiti u opštepoznatu bh svakodnevnicu.

Mostar je grad tuge i najogledniji primjer ovakve tvrdnje.  Skoro deset godina tamo se ne održavaju izbori, ‘međunarodna zajednica’ kobajagi ‘zabrinuta’ upozorava i traži da se izbori održe, ali nacijo, tamo je sve isto kao i prije deset godina.  Funkcioniše vlast, policija, sudovi, tužilaštva, bolnice, sve ‘radi’ kao da izborni ciklus nije ovdje prespavan već nekoliko puta, odnosno ništa ‘ne radi’ kao u ostatku zemlje. Stranke SDA i HDZ koje ‘ratuju’ po Federaciji u Mostaru se odlično slažu. Budžet se raspoređuje po dogovoru dvojice, vječitog načelnika ‘iz reda Hrvata’ i dozamjenika ‘iz reda Bošnjaka’, udri brigu na veselje.
Država, kad bi je bilo i kad bi joj stalo do toga, posebno kad bi još mogla, preskakanjem izbora bi bila samo na dobitku, uštedila bi se ogromna lova, svi znamo da samo jedan izborni ciklus košta blizu desetak miliona KMa. Dovoljno bi bilo da se ‘naši lideri’ nađu za stolom i da aklamacijom, dizanjem ruke, proglase izborni dogovor, podjelu ‘resora’, fotelja, ministarstava, banaka i organa vlasti i da se nastavi sa vladanjem. Skupa sa vjerskim nezaobilaznim klerom bez kojeg ništa u BiH ne prolazi. ‘Međunarodna zajednica’ bi takav ‘deal’ pozdravila, kao ‘ohrabrujući dogovor’ i napredak prema EU. Bilo bi produktivnije a manje stresno za narod, ako ovakav narod kao u BiH išta može potresti osim zemljotresa, poplave ili kakve ljudske tragedije velikih razmjera.

Ne vjerujete u ovu teoriju zavjere? Pogledajte šta smo dobili ovim ‘historijskim’ oktobarskim izborima.

Ništa. Čistu nulu od demokratije, čistu nulu promjena dok smo, s druge strane, ‘papansku izbornu matematiku’ doveli do savršenstva a broj ‘političkih papaka’ se udvostručio.  Za BiH ništa ne vrijede zakoni, Ustav, Dayton, popis stanovništva, dogovori, zaključci, stavovi, sve je promjenljivo i sve je u funkciji pobjednika iz svoje perspektive.

Znači, Bošnjaci hoće islamsku državu ma kakva i kolika bila, sa Sandžakom bi sve izgledalo idealno i onako kako je to još u svojoj ‘mudroj’ glavi osmislio Alija Izetbegović, Srbi u Republici Srpskoj hoće Srbiju, Hrvatima je formaliziranje postojeće Herceg-Bosne glavni evropski put. ‘Međunarodna zajednica’ skupa sa Niskim Predstavnikom za BiH i svjetskim bankarskim lobijima mudro iz sjenke aktivno učestvuju u svemu ovom, i sasvim vidljivo održava na vlasti tri nacionalističke mafijaške kaste pod maskom ‘evropskih agendi’, ‘NATO planova’, ‘ulaska u EU’ i koncepta demokratskih promjena, ‘građanske civilizovane države’ i ‘vidljivog napretka’. Do trenutka kada će moći ležerno kazati : ‘vidite, sve smo pokušali, ne ide ovako više, hajde da se podijelite’. A ništa nisu pokušali, dok je trenutak tog dugo čekanog saopštenja vrlo blizu.

Pa ljudi moji, koliko godina već pričamo o presudi Evropskog suda za ljudska prava, da zanemrimo sve druge ovlasti ‘međunarodne zajednice’, a još nema nigdje ni na vidiku provođenja ove presude. Šta to znači, onda? Ko jebe Strasbour i međunarodnu zajednicu?!. Ko je tome kriv? Presude istog ovog Suda se izvršavaju u drugim državama, ‘međunarodna zajednica’ kad hoće ima metode i načine izvršenja, u BiH se sve svelo na ‘zabrinutost’ i na godišnje javljanje glavnih aktera Sejdića i Fincija. Tu prestaje svaka priča o ulozi ‘međunarodnih faktora’ i njihovih ‘zabrinutihć izjava preko ambasada ili na face book profilima dok je država i njena evropska demokratija ostavljena dvojici ‘iz reda Ostalih’. Jednom Jevreju i jednom Romu. A pouzdano se zna da ih nema ni u Ustavu ni u Daytonu-u, tamo su samo tri ‘konstitutivna predstavnika’.

No, vratimo se izborima, oktobarskim. Prošli su u nezabilježenoj svađi i krađi glasova, ‘međunarodna zajednica’ ma šta god značila ova kovanica ih je proglasila ‘prilično demokratskim’. Organi gonjenja i pravosuđa, logično jer su rangirani i uspostavljeni kao i političke snage-šute kao zaliveni. Pola miliona nevažećih listića, smjene biračkih odbora uoči izbora, glasanje mrtvih, otvorene prijetnje i ucjene, sve je to progutala smirena i tiha međunarodna ocjena i naše parvo, idemo dalje.

Mister Wigemark, lobista EU i ambasador, odlično poznat po sramnom i otvorenom pritisku na poslanike kod (na silu) donešenog Zakona o akcizama, viđen je ovih dana kako obilazi Centralnu Izbornu Komisiju koja treba da verifikuje demokratski ukradene mandate, što opet znači : čim je Wigemark tu, sve što ovaj centralni organ za izbornu krađu i prevaru učini, biće proglašeno valjanim od strane međunarodne zajednice.
Za to vrijeme izborni pobjednici šute i tiho ispod stola nude ‘formiranje vlasti’, izborni gubitnici se javno utrkuju ko će se pokazati većim i boljim patriotom i zaštitnikom države i građana i prave koalicije još prije nego su mandati verifikovani. I jedni i drugi su sebe proglasili pobjednicima. Ovi što su ko bajagi pobijedili tvrde da se ovakvim načinom ‘narušava volja birača’ jer ako se formira vlast bez njih, ‘ispada’ da su birači oštećeni i da je izigrana njihova volja, ovi drugi što su ko bajagi izgubili se na to grohotom smiju jer tvrde da je ‘volja birača’ stvorena krađama, manipulacijama i prevarama i da zapravo to i nije ‘volja birača’. Svi redom odbijaju svaku pomisao da se bave matematikom, a svi listom računaju ‘od šesnaest’.

Jedni neće nikako sa SDA, drugi sa HDZ, treći ne mogu smisliti Dodika.
Pinkala i matematičke kombinacije se usijavaju. Na kraju će mo imati opet, osim možda u Kantonu Sarajevo, isto ‘sranje a drugo pakovanje’. I istu novu-staru vlast, na žalost. Jer, ne zaboravimo u ovakvoj džungli od propisa, u ovakvoj šumi od političkih partija, u ovakvoj nazovi ‘ljevici’ u BiH koja je jednom nogom lijevo a desnom nigdje, nema toga ‘Aristotela’ koji bi napravio idealnu kombinaciju i ostvario sve želje. Posebno one lijeve, prijeko potrebne državi BiH. Ovdje još jedino pomaže ‘papanska izborna matematika’ i ‘papci’, a nijednog od toga nama ne nedostaje. Danas si Srbin, sutra ako treba Bošnjak ili Hrvat. I obratno. Ožeži, jeste potrebno, kako nije.

Po zakonima koje uvažava EU i ‘međunarodni faktori’, za nas je jedina novina što smo umjesto neprozirnih, imali plastične providne kutije na dan izbora. Eureka. Kada bi pitali pomenutog Wigemark-a ili drugaricu Mogherini (Frederica Mogherini, predsjednica Evropske Komisije koja je izbore u BiH ocijenila demokratskim), da li bi ona u svojoj zemlji učestvovala u ovakvoj lakrdiji od demokratije i izbornog procesa, bilo bi zanimljivo čuti njihov odgovor. Ili, recimo, koliko bi njima pristajalo da po njihovim izbornim zakonima nema vanrednih izbora uopšte, da nema ‘drugog izbornog kruga’ kod izbora Predsjednika, ili da im je ‘normalno’ da broj nevažećih listića bude veći od 3%, kod nas je recimo ‘normalno’ i 8%?

Njima bi to pristajalo kao što ribi pristaje biciklo, pretpostavljam, jer ih niko neće ni upitati tako nešto, a ako bi se iko i usudio upitati, dobili bi već poznati balkanski, bosanski odgovor : znate BiH je zemlja u tranziciji (trideset godina?), pa rat, pa Dayton, pa klinci-palci već viđeno za ‘vidljiv napredak’.

Osim troška para i blamaže, izbori su pokazali zbog čega se oni zapravo provode. Jedino zbog vlasti na teritorijama koje su zauzete u ratu, ni zbog čega drugog.  A ‘osvojena’ vlast znači da se ponovo dobio teritorij, čime se država svodi na plijen vlastodržaca. Bakir Izetbegović je to slikovito pokazao rekavši, parafraziram, kako ‘niko neće nama oteti ono što je naše’, misleći na Kanton Sarajevo gdje je SDA osvojila najviše glasova a prijeti joj gubitak vlasti u ‘neprincipijelnim koalicijama.
Dakle, žrtve i lovci, ne može bolje i snažnije. Jedan tursko-bošnjački SDAovski list kodnog imena ‘Stav’ je poprilično bojažljivo ocrtao svoje strahove o mogućim koalicijama ‘ljevice’ i ostalih koje bi SDA iako ‘pobjednike’ izbacio iz vlasti u određenim kantonima, posebno u Sarajevskom Kantonu. Ali iskreno do bola.
Ako oni uzmu vlast, Sarajevo će izgubiti bošnjački identitet, ukinuće nam vjeronauku u školama, ime Busuladžića …’

Tvrdeći prije toga kako su ‘male stranke kao male mafijaške organizacije’ kad se bave ovakvim metodama. O tome da su onda, možda, velike stranke ‘velike mafijaške organizacije’, ni slova.  Dok je ‘bošnjački identitet’ spao na džamije i vjeronauku i na ustaškog suradnika i činovnika Mustafu Busuladžića čije ime ponosno krasi jedna osnovna škola u Sarajevu.

Je li vam to zvuči imalo poznato? I kome su izbori važni?
Wigemark-u, Busuladžić-u ili građanima biračima?

photo : izborna kutija, ilustracija, arhiv

Đ.A.